Prijeđi na sadržaj

Nedjeljko Fabrio

Izvor: Wikipedija
Nedjeljko Fabrio
Nedjeljko Fabrio 2013.
Rođenje14. studenoga 1937.
Smrt4. kolovoza 2018.
Zanimanjeknjiževnik
NacionalnostHrvat
Portal o životopisima

Nedjeljko Fabrio (Split, 14. studenog 1937.Rijeka, 4. kolovoza 2018.[1]), hrvatski književnik i akademik.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rodio se u Splitu. Obitelj mu se po dekretu odselila u Rijeku.[2]

Školovao se u Rijeci, gdje je pohađao osmogodišnju školu i Prvu riječku hrvatsku gimnaziju. Završio je Filozofski fakultet u Zagrebu. Bio je predavač u Narodnom sveučilištu, dramaturg u Narodnom kazalištu "Ivana Zajca" – Rijeka, urednik u Dramskom programu Televizije i Radio-Zagreba te profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Također je bio pripovjedač, dramski pisac i prevoditelj.

Fabrijevo književno djelo vezano je uz riječke teme i probleme hrvatsko-talijanskih odnosa. Došavši s roditeljima u Rijeku mogao je pratiti velike povijesne mijene uzrokovane kapitulacijom Italije 1943. godine i završetkom Drugoga svjetskog rata. Veliku temu eksodusa stanovništva (esodo), uglavnom talijanske narodnosti, nakon Drugoga svjetskog rata obradio je u romanu »Vježbanje života«. Djelo je nakon dramaturške obrade dr. Darka Gašparovića uspješno prikazano na pozornici riječkog teatra više od osamdeset puta.

Nedjeljko Fabrio živio je i radio u Zagrebu. Bio je redovni član HAZU i dopredsjednik MH u Zagrebu, predsjednik DHK, član Društva hrvatskih književnih prevoditelja, kazališnih kritičara i teatrologa. Pisao je i objavljivao glazbene kronike i kritike. Dobitnik je zapaženih nagrada te sudionik Jadranskih književnih susreta.

Pisao je prozna djela velikoga opsega, s temama iz riječke prošlosti.[2] Njegov rad često su pratile različite kontroverzije, primjerice, ostavka s dramatičnim tekstom na članstvo u DHK nadaleko je odjeknula. Zatim, skandal s Nobelovom nagradom, koju Fabrio danas komentira sljedećim riječima: "Netko me iz inozemstva kandidirao i na tome je ostalo".[nedostaje izvor]

Napisao je i prvi roman o Domovinskom ratu, "Smrt Vronskog", koji su neki, poput pisca Miljenka Jergovića, dočekali na nož, a drugi ga proglasili kapitalnim djelom.[nedostaje izvor]

Djela

[uredi | uredi kôd]

Objavljena djela

[uredi | uredi kôd]
Nedjeljko Fabrio u Rijeci 2012.
  • Odora Talije (teat. es.), Rijeka, 1963.
  • Partite za prozu (prip.), Rijeka, 1966.
  • Apeninski eseji (es.), Zagreb, 1969.
  • Labilni položaji (prip., dr.), Zagreb, 1969.
  • Reformatori (dr.), 1968.; Admiral Kristof Kolumbo (dr.), 1969.
  • Čujete li svinje kako rokću u ljetnikovcu naših gospara? (dr.), 1969.
  • Meštar (dr.), 1970.; Kralj je pospan (dr.), 1971.
  • Drame, Zagreb, 1976.; Magnificat (dr.), 1976.
  • Štavljenje štiva (es.), Zagreb, 1977.
  • Lavlja usta (prip.), Zagreb, 1978.
  • Vježbanje života (ro.), Zagreb, 1985., 1986, 1990., 1996., Pečuh, 1994.[3]
  • Kazalištarije (teat. es), Zagreb, 1987.
  • Berenikina kosa (ro.), Zagreb, 1989., 1990., Klagenfurt, 1992., Milano, 1995.
  • Izabrane pripovijetke, Zagreb, 1990.
  • Smrt Vronskog (ro.), Zagreb, 1994., i 1998.
  • Koncert za pero i život (čl., fe.), Zagreb, 1997.
  • Maestro i njegov šegrt (glaz. es.), Zagreb, 1997.
  • Triemeron (2002.), roman[4][5][6]
  • Ruža vjetrova: sjeverojadranski i drugi eseji (2003.)
  • Orfejeva djeca (2008).

Izvedena djela

[uredi | uredi kôd]
  • Reformatori (dr.), NK "Ivan Zajc", Rijeka, 1968.
  • Čujete li svinje kako rokću u ljetnikovcu naših gospara? (dr.), HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka, 1970., ZKM, Zagreb, 1977.
  • Meštar (dr.), SEK, Zagreb, 1971.;
  • Vježbanje života (dramatizacija Darko Gašparović), HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka, 1989.
  • Berenikina kosa (dr.), HNK u Zagrebu

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi kôd]
Nedjeljko Fabrio i književna nagrada Crikveničko sunce

Spomen

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. www.novilist.hr – Poznati hrvatski književnik i akademik Nedjeljko Fabrio preminuo jutros u Rijeci u 81. godini, objavljeno i pristupljeno 4. kolovoza 2018.
  2. a b Ivica Župan: Slikovnice pune legendi, Slobodna Dalmacija, prilog Forum, 13. ožujka 2001., str. 4.
  3. Zrinka Trusić, Nedjeljko Fabrio, Vježbanje života: kronisterijaArhivirana inačica izvorne stranice od 21. rujna 2022. (Wayback Machine), Rostra 7/2016.
  4. Nedjeljko Fabrio, Triemeron : Roman einer kroatischen Passion : treći dio Jadranske duologije, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 2002. (359 str.), ISBN 9531850615; II. izdanje: Profil international, 2005. (377 str.), ISBN 953120117X
  5. Vlatko Perković, Čovjek sučeljen s poviješćuArhivirana inačica izvorne stranice od 21. rujna 2022. (Wayback Machine), Kolo 2/2002.
  6. Dijana Mikšić, Lik slikara u Krležinu romanu "Povratak Filipa Latinovicza" i Fabrijevu romanu "Triemeron": odnos umjetnika prema povijesnom i nacionalnomArhivirana inačica izvorne stranice od 21. rujna 2022. (Wayback Machine), Fluminensia 2/2012. (HAW)
  7. http://info.hazu.hr/nedjeljko_fabrio_biografija (pristupljeno 22. lipnja 2013.)
  8. Svečana hrvatska premijera dokumentarnog filma FabrioArhivirana inačica izvorne stranice od 20. svibnja 2021. (Wayback Machine), www.mojarijeka.hr, pristupljeno 20. svibnja 2021.
  9. Franjo Deranja, Sjećanje na Fabrija: Otvorena spomen soba u Narodnoj čitaonici u Novom Vinodolskom, Novi list, objavljeno 5. kolovoza 2019. (HAW), pristupljeno 20. svibnja 2021.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Ostali projekti
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Nedjeljko Fabrio
Mrežna mjesta